|
31. srpanj Matej 20,29-34; Psalam 105,4 Sažet ćemo i zapamtiti kakvu nam relevantnu pomoć može pružiti ovaj susret Isusa sa dva slijepaca kod Jerihona: 1. I mi smijemo kao ova dva slijepca zazvati Isusa u svakoj nevolji. On je uvijek tu za nas! ''Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga od svih tjeskoba.'' (Ps 34,5-7; Ps 46,2-8). 2. Ne dopustimo da nas određuju oprečni glasovi. Uvijek će biti ljudi koji ne drže mnogo do molitve i koji će nas htjeti zadržati u našem nastojanju da požurimo Isusu. ''…Vele, 'Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?'' Ali, ''Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš.'' (Ps 73,11; Ps 10,11-15). 3. Slijepi su ustrajno zazivali Isusa. Činilo se kao da ga njihova vika ne doseže. Ipak se nisu dali smesti. Vikali su još upornije i glasnije. Kod nas nije bitna jačina glasa već ustrajnost. Nemojmo se obeshrabriti ako Isus ne odgovori odmah na naše molitve (čit. Ps 13,1-6). 4. Slijepi su se obratili na jedinu pravu adresu! ''Bolje se Jahvi uteći, nego se uzdati u čovjeka.'' ''Bolje je'' – jest znak mudrosti, svoje pouzdanje ne polagati ni na što drugo i ni u koga drugog, doli u Gospoda (Ps 118,8-9; čit. Ps 27,8-10). 5. Molimo Isusa za iscjeljenje ''očiju našeg srca'' da bi nam njegova slava bila sve jasnija i da izblijedi sve što nas nastoji zaslijepiti (čit. Ef 1,18; Mt 17,1-8; 1 Iv 2,15-17). |