|
5. veljača Zaharija 2,12 Pravilno usmjeren? Amalek je bio Ezavov unuk. Između Ezava i svih njegovih potomaka i Izraelaca, kao potomaka njegovog brata blizanca, Jakova, od samog početka je postojalo suparništvo. Amalećani su podlo napali Izraelce u Refidimu. Napali se najslabije te ih ubijali (čit. Pnz 25,17-19; Izl 17,8). Tko se bori protiv naroda Gospodnjeg, njega samog ima za protivnika. Nalog za uništenje Amalečana, proizlazi iz suverenog Božjeg sudskog postupanja (1 Sam 15,1-3.7). Bog na sve što je suprotno njegovom biću odgovara s jasnim ne! Zato što želi spasiti mora razlučiti dobro od zla te svjetlo od tame. Bog ljudima daje prostor za povratak. Njegovu volju za spašavanjem svjedoči cijela Biblija. U Isusu to najjasnije dolazi do izražaja: ''Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.'' (Iv 5,24; usp. Rim 2,4; 2 Pt 3,9). Zato pozivamo ljude na vjeru u Isusa Krista. Isus nas u Novom zavjetu poziva da volimo ljude koji nas napadaju i nanose štetu poradi naše vjere u Isusa (Mt 5,43; usp. 1 Pt 4,14). To ne osporava da nam je potreban državni red i poredak kojeg trebamo poštivati (Rim 13,1). U prenesenom smislu, ''Amalek'' možemo vidjeti kao sliku za grijeh te sliku otpora i pobune protiv Boga, što ne smije imati prostora u životu kršćana. Kada nas grijeh ili neposluh poput ''Amaleka'' nastoji zaskočiti iz prikrajka, to možemo u molitvi donijeti Isusu, pobjedniku, te se njemu povjeriti i prepustiti mu se. Ponekad nam je potrebna molitvena potpora. U razgovoru i molitvi s nekim dušobrižnikom, ili kršćaninom od povjerenja, smijem pred Bogom i čovjekom priznati svoj grijeh, moliti za oprost te primiti Božje oproštenje. |